Krešimir Mikić

Popularni film u razdoblju postmoderne

Pri raspravljanju o popularnom filmu u razdoblju postmoderne, što je danas posebice u trendu, postoje različita mišljenja.

Neki teoretičari misle da je krajem 70.-ih godina prošlog stoljeća ujedno i kraj žanrovskog filma. Pri tom spominju žanr easterna kao posljednji primjer čistog žanra u modernoj. Kod onih redatelja koje možemo ubrojiti u klasičare popularne kinematografije, poput Forda, Renora ili Kurosawe i drugih, koji još imaju svoje specifičnosti, u globaliziranom društvu , kao da ne postoje, jer se skoro sve svodi na neki univerzalni filmski izričaj. Osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeće, prije svega Hollywood sa svojim megaprodukcijama (Spielberg, Lucas) najviše je doprinjeo takvom razvoju. Postavlja se pitanje koliko stil tih megaprodukcija još uopće i možemo zvati popularnim filmom? Očito je riječ o nekim univerzalnim simbolima koje svi i svagdje razumiju.On montira scene sada na jedan drugačiji način, obzirom na mjesto i vrijeme, te žanrovske odrednice premiješta u banalne i realne situacije.

U aktualnom holivudskom Mainstream kinu više nisu u prvom planu priča i likovi, već su to poglavito specijalni učinci i akcijski prizori. Postmoderna još nije razvila mitove, a pojedine se priče u filmovima iznose fragmentarno, nižući jedna na drugu.S  druge strane autori poput Camerona, Scotta,Petersena i Jacksona, odnosno njihovi filmovi Titanic, Gladijator,Troja i Gospodar prstenova u svojim su filmskim pričama zadržali stare mitske teme.

(nastavak slijedi)

Comments are closed.