Osobe iz javnog života koje poštujem
U određenim životnim godinama razmišljate o osobama koje su obilježile Vaš život, koje poštujete, rado ih se sjećate, jednostavno “važni” su vam. Dugo sam razmišljao koliko je “pametno” uvesti takvu rubriku na portal-netko će se osjetiti možda povrijeđen. S druge strane to je ipak moj osobni portal, bitan meni i mojim prijateljima, znancima…
Svakako, međutim, treba posebice naglasiti sljedeće:
Ne postoji princip, a ni redoslijed odabranih javnih osoba.
Objašnjenje zašto mi je netko bitan krajnje je kratko, pri čemu ću uvijek, na ovom mjestu, nastojati isključiti privatne razloge (stoga se ovdje ne nalaze moji osobni prijatelji s kojima me ne veže “profesija”, nego neki drugi razlozi).
Mato Kukuljica (1941-2009) – voditelj Hrvatske kinoteke, filmolog, filmofil, doktor znanosti, borac za hrvatski film i hrvatsku kulturu iznad svega).
Steven Spielberg (1947) – izuzetno zaslužan za razvoj kinematografije, veliki poznavatelj filma, redatelj majstor koji je povezao film kao umjetnost i film kao produkt industrije zabave, izuzetni filmoljubac, slavan, ali skroman.
Enes Midžić (1946) – vrsno je povezao fotografiju, film (snimateljstvo) i pedagogiju (sveučilišni je profesor i dekan na ADU). Izuzetnog vizualnog senzibiliteta, vješt snimatelj-praktičar i umjetnik i teoretičar snimateljstva (autor niza knjiga), osoba izuzetno bitna za Akademiju dramske umjetnosti, hrvatski film, hrvatsku fotografiju i kulturu.
Igor Zidić (1939) – likovni kritičar, povjesničar umjetnosti, predsjednik Matice hrvatske- borac za nacionalne interese, deklarirani domoljub, čovjek koji govori što misli i osjeća.
Clint Eastwood (1930) – od glumca u špageti vesternima do izuzetnog redatelja respektabilnih filmova i čovjek visokih moralnih vrijednosti.
Kardinal Franjo Kuharić (1919-2002) – ljudska i moralna vertikala
Radovan Ivančević (1931-2004), sv. profesor, doktor znanosti, čovjek koji je generacije naučio gledati i misliti.
Milivoj Solar (1936) – sv. profesor, doktor znanosti, naučio me “dubinski” čitati.
Papa Karol Wojtila (1920 – 2005) – moralni aztoritet za sva vremena, tako velik i istodobno tako mali čovjek.
Berislav Majhut (1956) – sv. profesor, doktor znanosti, koji krajnje temeljito i savjesno istražuje hrvatsku dječju književnost, osvjedočeni domoljub, uzorit otac i nadasve skroman čovjek.
Zoran Tadić (1941-2007) – filmski redatelj, profesor filmske režije, autor brojnih značajnih hrvatskih filmova, jednostavan, veliki poznavatelj filma, jednom riječju drag čovjek, uvijek spreman pomoći i savjetovati.
Josip Jurčević (1951) – sveučilišni profesor, doktor znanosti, čovjek koji stalno govori i bori se za istinu o Hrvatskoj i Hrvatima.
Majka Terezija (1910 – 1997), tako “sitna”, a tako VELIKA.
Tomislav Pinter (1926-2008) – najznačajniji hrvatski filmski snimatelj, zaljubljenik u svoj posao, uvijek spreman pomoći mlađima i neiskusnima.
Ernest Gregl (1934) – izuzetno kreativan i marljivi filmaš, filmski inovator, majstor filmskog trika, tehnolog,snimatelj, restaurator, čovjek iz “sjene” koji voli film i ljude.
Ante Stamać (1939) – akademik, sveučilišni profesor, teoretičar književnosti, pjesnik, esejist,prevoditelj, svestrani intelektualac,vječni borac za hrvatski identitet.
Michael Ballhaus (1935) – izuzetno darovit filmski snimatelj, odličan medijski pedagog (podučavanje u snimanju) i ono što ga razlikuje od drugihih snimatelja – oblikovatelj slike (jedinstvo filmske priče i vizualnoga).
Marcel Bačić (1948) – sveučilišni profesor, intelektualac široke erudicije, vrhunski stručnjak koji briljantno povezuje posebice likovnu i glazbenu umjetnost.
Edo Lukman (1949) – medijski pedagog, animator. Cijeli život radi s mladima, s djecom, izvanredno uspijeva razviti njihov smisao za animaciju. Svjetski je priznat, a Škola animiranog filma (ŠAF) koju je stvorio ponos je njegov Čakovca i Hrvatske.
Viktor Žmegač
Viktor Žmegač (1929) - doktor znanosti, germanist i muzikolog, sveučilišni profesor širokog područja interesa, intelektualac koji suvereno vlada prošlošću i sadašnjošću. Međutim, izuzetno znanje ga ne spriječava da i u teškim životnim trenucima prizna da je običan čovjek koji se nikada ne srami emocija.
Ivan De Zan
Ivan De Zan (1937) – doktor znanosti, sveučilišni profesor. Stručnjak na svom području (prirodoslovlje), vrsni pedagog, metodičar, čovjek koji voli struku, visokoškolski rad, ali jednako tako i osnovnu školu, učitelje i obrazovanje. Jednostavan u ophođenju, osoba koju s pravom možemo oslovljavati “gospodin” , a što je dokazao i dokazuje i danas,kada je u zasluženoj mirovini (iako je to za njega teško reći, jer je uvijek aktivan).
Alfred Hitchcock (1899-1980) meni najdraži redatelj. Filmaš koji je objedinio vrhunsko zanatsko znanje i autorsku umješnost. Riječ je o autoru kojeg je nemoguće imitirati. Pripada onim redateljima koji su za svoje filmske priče maksimalno rabili filmska izražajna sredstva. Hitch je filmsko viđenje nosio u sebi, a da praktički nikada nije pogledao kroz kameru.
(povremeno se nastavlja popunjavanje galerije)
KM





















