Filmovi koje volim
04.09.2010.:
Smrt u Veneciji (Morte a Venezia, Visconti,1971)
http://www.youtube.com/watch?v=X4N8B1ggYc4
Viscontovo remek- djelo, barem za mene, nastalo po predlošku slavnog Thomasa Manna, film o književnosti, glazbi, o umjetnosti općenito. Ujedno to je film o etičnosti i estetici, o duhovnom i osjećajnom, o umjetnosti i životu, ljubavi i smrti. Visconijev film može se promatrati i kao film ugođajnosti, te dekandencije zapadne kulture (fin-de-siecle). Njegove likovne vrijednosti su izuzetne, zatim dinamičnost i liričnost koja se postiže laganim vožnjama kamere, zumiranjima, panoramama, sve uz vrlo funkcionalnu glazbenu podlogu skladbi (simfonija) Gustava Mahlera.
10.07.2010.:
Sjene sumnje (Shadow of Doubt, Hitchcock, 1943)
Sjene sumnje
Film koji je volio i njegov tvorac, slavni Hitchcock. Priča je to o proviciji, ubojici udovica i zločinu. Redatelj vješto, na svoj specifični način, razotkriva dvojnost karaktera, a općenito i sve ostalo što se događau ovom filmu krije elemente dualnosti.Ovaj je film u isto vrijeme psihološki triler, ali i komedija, te film socijalne tematike i tipičnog crnog filma (film noir). Zanimljivo je također da se skoro sve u filmu snima na originalnim lokacijama. To je idilična provincija nad kojom su se proširile sjene nečeg ružnog. To je film o ljubavi koja započinje romantično, a svršava na potpuno drugačiji način. Iako Hitchcock u skoro svakom svom filmu njeguje filmski jezik, ovaj je, mogli bi reći, “školski primjer” kako se filmskim izražajnim sredstvima priča na specifičan način, drugačiji od bilo koje druge umjetnosti.
http://www.youtube.com/watch?v=81cBSjgyiXQ
25.06.2010.:
Dobri momci (The Goodfellas, Scorsese 1990)
Izvrstan film koji prikazuje gangsterku biografiju u razdoblju od 1955. do 1980. godine. U filmu se može pročitati sve što se bitno događa u društvu, ali i u osobnom životu glavnih protagonista. To je film koji pokazuje kakav je put osobe koja iz opće anonimnosti želi postati netko. Vrsnom režijom, Scorsese, ukazuje, bolje reći demistificira mafijaše, ali vjeruje u njihovo iskupljenje. To je film, u kojem se ističe gluma De Nira, iako su mnogi smatrali da je ona preekspresivna i veću su pozornost posvećivali sporednijoj ulozi glumca J. Pescija.
http://www.youtube.com/watch?v=qo5jJpHtI1Yhttp://www.youtube.com/watch?v=qo5jJpHtI1Yhttp://www.youtube.com/watch?v=qo5jJpHtI1Y
13.06.2010:
Raspoloženi za ljubav (In the mood for Love, Wong, Kar-wai, 2000)
Svi filmovi ovog hongkonškog redatelja (Istina o Feiu, Pepeo vremena, Chunking ekspres, Pali anđeli, Sretni zajedno i drugi) su specifični- raniji po izrazitom dinamizmu, a ovaj po romantičnim obilježjima i visokim likovnim vrijednostima. Ovo je film o ljudskoj otuđenosti, o ljubvi, emocijama…
Za mene je to jedan od najljepših emocionalnih filmova. Film na krajnje suptilan način otvara pitanja: što je povjerenje, prijateljstvo, ljubav? Redatelj izvsno povezuje intimnost i smisao za detalje koji pričaju, otkrivaju…Pogledajte primjerice hod glavnih protagonista u filmu, koliko se toga može iščitati, a kamera slavnog Chrisa Doylea je pravi užitak za oči, nešto što se nikad ne zaboravlja.
Ždralovi lete (Mikhail Kalatozov, 1957)
Ždralovi lete
Kalatozovljev film Ždralovi lete značajan je iz niza razloga, poglavito zbog prekida sa socijalističkim realizmom, a onda, i zato mi je posebno drag, zbog izvanrednog rada kamere. Još treba spomenuti i vrlo izražajnu glumu Tatijane Samojlove. Snimatelj Urusevski ovim filmom je dokazao da kamera, odnosno snimateljski rad , kad je kamera dinamična i subjektivna može i te kako doprinjeti liričmosti i dramatičnosti filma. Ova ljubavna priča iz ratnog perioda je film za pamćenje.
http://www.youtube.com/watch?v=WsJeck9eBSEhttp://www.youtube.com/watch?v=WsJeck9eBSEhttp://www.youtube.com/watch?v=WsJeck9eBSE
Alice u gradovima (Wim Wenders, 1974)
Wendersof film o fotoreporteru Philipu koji pronalazi devetgodišnju djevojčicu Alice i želi joj pomoći da pronađe kuću svoje bake u Njemačkoj. To je prvi sloj filma, no to je priča o snimci i viđenom, o zbilji i snimljenom. Nadilazi se i taj drugi sloj filmske priče te gledamo film o traženju objašnjenja o osobnom postojanju, o osobnom identitetu u društvu, konkretno Njemačkoj u kojoj prevladavaju elementi američke kulture (Philip), odnosno o potrebi za sigurnim životom u obitelji (Alice). Ujedno je to film o uspostavljanju komunikacije. (Philip kaže u filmu ” Nije mi poznato kako treba živjeti. Nitko mi to nije pokazao…”). Riječ je o jedinstvenom “filmu-ceste”.
Trilogija Kum (Francis Ford Coppola, 1972,1974,1990)
Filmovi iz trilogije Kum fascinantna su priča o mafijaškoj zajednici, šire o zatvorenom sustavu u kojem jedinka ovisi o drugim pripadnicima te iste zajednice. To su filmovi o obitelji, o odanosti i međuovisnosti. Filmovi su izvanredno režirani, snimljeni (snimatelj je proslavljeni Gordon Willis) i montirani, uz upečatljivu glazbu Nine Rote (u prvom i drugom dijelu) ,te vrsne glumce Marlona Branda, Al Pacina, Jamesa Caana, Roberta de Nira, Roberta Duvalla, Dianu Keaton i druge, zahvaljujući čijim ulogama pamtimo likove. Trilogiju možemo promatrati i kao filmove o odnosu duhovnog i materijalnog, prividnom ljudskom zadovoljstvu i usamljenosti. Svaki puta kad ih ponovo gledam, razmišljam o tome zašto nas toliko privlače filmovima o mafiji. To sigurno nije zločin?
Kum
Kum
Novo Kino Raj (Giuseppe Tornatore,1988)
http://www.youtube.com/watch?v=LSLZLkcMrHU[/youtube]
Kad je film kvalitetan, kad govori o filmu i kad ne neki način priča priču o vašem ranom djetinjstvu, morate ga voljeti. Mene sjeća na doba kad sam sate i sate kao dijete provodio u projekcijskoj kabini samoborskog kina poput Salvatorea dječaka iz filma. On je očaran kinodvoranom, to mu je najljepše mjesto na svijetu, filmovima koje gleda, ali i kinooperaterom. Tornatore je snimio film o prijateljstvu, o odrastanju, pri čemu je ta nostalgična priča popraćena ulomcima iz filmova. Možda sam malo presubjektivan, no ovaj film mi je prekrasan, iako inače ne rabim ovakve riječi za neki filmski uradak.
Avenija (bulevar) sumraka (Billy Wilder, 1950)
Priča o neuspješnom scenaristu (W.Holden) i nekadašnjoj zvijezdi nijemog filma (G.Swanson) razotkriva tvornicu snova Hollywood koji živi od snova i obmana. Film je to zanimljivog scenarija, odlične glume i fotografije (snimatelj J.F.Seitz u interijerima rabi ekspresionistički način izgradnje svjetla, dok je eksterijer, kao suprotnost, sniman pri prirodnom svjetlu.Ono što me posebice oduševljava u ovom filmu je ispreplitanje zbilje i fikcije pri čemu poglavito mislim na medij filma. Wilder sa sjetom, melankolijom, ali i ironijom govori o nekadašnjem Hollywoodu i njegovom studijskom sustavu. U jednom trenutku Norma Desmond, glavni lik filma kaže ” Ja sam velika, samo što su filmovi postali mali.” Zanimljivo je da je film snimljen u doba promjena u Hollywoodu zbog dolaska televizije koja je predstavljala opasnost, tako da lik scenarista predstavlja novo vrijeme, dok lik zvijezde ono doba “kad je film bio veći od života”. Kako sam uvijek uživao u filmovima o filmu, Aveniju sumraka posebice volim.
Film potražite na DVD mediju u videotekama.
Izgubljeni u prijevodu (Sofia Coppola,2003)
www.youtube.com/watch?v=FNn-2CTXzAw
Predivna tragikomična priča o interkulturalnom nerazumijevanju, o ljudskom otuđenju i ljubavi. Film koji zahvaljujući vještoj režiji i izvrsnoj glumi (Scarlett Johansson i Bill Murray) uspijeva izbjeći patetičnost. Tome svakako doprinosi i otvoreni kraj u priči filma. Coppolin film živi od detalja koji puno više govore od totala i srednjih planova Hotelski prostori,kao i gradski ambijent upečatljivo govore o ljudskoj samoći, otuđenosti. Čarobno je prikazana ljudska komunikacija, na na razini kultura i zemalja (Japan, Amerika), ali i među ljudima. Gledajući ovaj film uočavamo kako za kvalitetnu ljudsku vezu, nebitno kako ju nazivamo, nije prepreka ni razlika u godinama. Riječ je o filmu koji oplemenjuje i baš stoga ga možemo smatrati pravim umjetničkim djelom.
Limeni bubanj (Volker Schlondorff,1978)
www.youtube.com/watch?v=Ycey9HsL5EM
Njemački film koji me je uvijek fascinirao, o “malom” Oscaru koji ne želi odrasti i ući u loš svijet odraslih. Cijela se priča odvija u razdoblju fašizma u Njemačkoj. Ono što me posebice oduševljava kad je riječ o ovom filmu je adaptacija romana. Svatko tko pročita istoimeni Grassov roman teško će zamisliti da bi se po tom predlošku mogaqo snimiti film. No redatelju je to uspjelo. Film je vizualno fascinantan, bogat alegorijama, te djeluje poput sna. Film pripovijeda iz perspektive Oscara, pa bi u tom smislu (ali samo u tom) mogao podsječati na hrvatski film ” Tko pjeva zlo ne misli“. Kako nikad ne volim uspoređivati književno djelo i film, jer ipak je riječ o različitim medijima, neću ništa reći o sličnostima i razlikama, a ni dosezima. Gluma je izvanredna (naročito Davida Bennenta i Maria Adorfa). Lik Oscara osobno sam doživio kao barokno-grotesknog ljubomornog Petra Pana. Film pak smatram nekom vrstom realistične bajke. Subjektivna kamera, off-zvuk (komentar), povijesni dokumentaristički snimci,tehnika vraćanja u prošlost i cjelokupni filmski tretman radnje uspješno su dočarali svu slojevitost, kako individualnu, tako i društvenu. Upravo ta činjenica da se kroz motrište dječaka ,dakle kroz privatno, tako uspješno govori o jednom burnom vremenu, smatram veličinom ovog filma. Ovaj izvanredan film može se danas promatrati i kao poticaj za razmišljanje o današnjoj mladeži, no to spominjem samo usput.
Dr. Strangelove (Stanley Kubrick,1963)
www.youtube.com/watch?v=1gXY3kuDvSU
Po mom mišljenju odličan Kubrickov film, provokacija na hladni rat, vojne doktrine i moćne sile snimljena u stilu crnih komedija. Posebice je zanimljivo poigravanje sa seksualnošću koje se proteže kroz cijeli film. To se ujedno može reći i za Kubrickovo razmišljanje o tome kako vojna logika u ljudima često pobuđuje fašističke strategije i razmišljanja. Uovom filmu redatelj na svoj znalački način objedinje drastičnu komiku i naglašenu mimiku. Peter Sellers tumači tri lika, film obiluje inteligentnim i ironičnim dijelovima, govori o ozbiljnim problemima, a sve svodi na dilemu o tome, nje li to možda samo komedija iz sna?
Fitzcarraldo (Werner Herzog,1982)
Junak ovog filma ustraje u opsesiji da izgradi zgradu opere u amazonskoj prašumi.To je film o fikciji i žudnji, o vizionarstvu i ludilu, što izuzetno ekspresivno svojom glumom dočarava Klaus Kinski. Fitzcarraldo je jedna vrsta arogantnog sanjara. Herzog u ovom filmu prikazuje i nešto drugo, kolonijalizam i u tom sklopu zapadnjačku civilizaciju, odnosno kapitalističku racionalnost. Mogli bi reći da je to film o problemimu međusobnog razumijevanja među ljudima i kulturama. Posebice je zanimljiva i na jedan način fascinantna činjenica što Herzog snima stvarni brod, a ne maketu i sve što se događa s brodom i oko njega je krajnje realistično. To je film koji me svaki puta kad ga ponovo pogledam jednako oduševljava, te se uvijek pitam kako to da europska kinematografija nikada poslije nije snimila tako nešto. Možda je to i nemoguće, jer ipak to je Herzog i njegov svijet.
Američka noć (Francois Truffaut,1973)
http://www.youtube.com/watch?v=1ci-2drjirc
Američka noć. To je priča o nastajanju filmskog djela, o uzvišenim trenucima pri tom, kao i banalnostima koje prate svako snimanje. Odnos zbilje i fikcije, tema je ovog filma. Osobno ovaj film doživljavam kao neku vrst ljubavnog pisma kojeg je Truffaut uputio filmu, filmskoj umjetnosti. Međutim, bilo bi pogrešno misliti da on film slavi isključivo kao umjetnost. On jednako poštuje i filmski zanat. Naglašene su i obiteljski odnosi koji se stvaraju u filmskim ekipama i koji najčešće traju samo toliko, koliko i trajanje snimanja. To su prolazni, krhki i nestvarni odnosi. U svemu tome ipak ima i intimnosti i dramatičnosti i komike, a i ukradenih poljubaca (prisjetimose još jednog vrsnog filma istog redatelja).Kako redatelja Ferranda u filmu Američka noć tumači sam Truffaut, njegov film djeluje još životnije, uvjerljivije i iskrenije. Više od bilo kojeg teorijskog teksta ovaj će film posvjedočiti o identičnosti filma i života. Netko će možda pomisliti da će gledanjem ovog filma ubuduće manje uživati u kinu, jer će mu Truffaut otkriti brojne tajne. U zabludi ste, to što vam je srušio iluziju o nastanku filmskog uratka, već slijedećim filmom uroniti ćemo u nju. Najbolji dokaz da je tako, dokaze vam je autor ovih redaka osobno.
