1. Filmski planovi i okvir kadra
Kadar je temeljna gradbena i montažna jedinica filma, određena izrezom prostora koji vidimo unutar pravokutnika zaslona (okvir kadra) i neprekinutim vremenom rada kamere od uključivanja do isključivanja. Udaljenost kamere od snimanog objekta, odnosno veličina ljudske figure u odnosu na okvir kadra, određuje filmski plan:
- Opći ili daleki plan (Total): Prikazuje široki krajolik, gradski trg ili veliko zbivanje u kojem je čovjek tek sitna točka u prostoru; služi za prostornu orijentaciju gledatelja i stvaranje epskog ugođaja.
- Polutotal (Srednji opći plan): Obuhvaća manji zatvoreni prostor (sobu, dvorište, pozornicu) u kojem pratimo kretanje i međusobne odnose više likova.
- Srednji plan: Prikazuje ljudsku figuru u cijelosti od glave do pete; to je plan akcije, tjelesne kretnje i zbivanja.
- Američki plan (plan od koljena): Obuhvaća čovjeka od koljena naviše; naziv potječe iz američkih vesterna gdje je u kadru trebalo vidjeti i lice revolveraša i korice pištolja uz bedro.
- Blizu plan (poprsje): Prikazuje lik od struka ili prsa naviše; idealan je za dijalog, razgovor i praćenje gestikulacije ruku i izraza lica.
- Krupni plan: Ispunjava cijeli ekran ljudskim licem ili pojedinim predmetom; to je najsnažnije psihološko i emocionalno sredstvo filma u kojem se čita svaka misao i treptaj oka.
- Detalj: Izdvaja samo dio lica (oči, usne, prste) ili sitni dio predmeta (kazaljku sata, okidač), čime usmjerava maksimalnu dramsku napetost.
2. Kompozicija filmske slike i kutovi snimanja (rakursi)
Kompozicija filmske slike jest raspored likova, predmeta, linija, ploha, svjetla i boja unutar okvira kadra. Za razliku od fotografije ili slikarstva, filmska je kompozicija dinamična jer se mijenja kretanjem likova i kretanjem same kamere. Posebnu važnost imaju zlatni rez (pravilo trećina), simetrična i asimetrična ravnoteža, dijagonalna kompozicija te dubinska mizanscena.
Kut snimanja ili rakurs označava nagib optičke osi objektiva prema snimanom objektu:
- Normalni rakurs (u razini očiju): Objektiv je u visini pogleda promatrača; djeluje prirodno, objektivno i neutralno.
- Gornji rakurs (ptičja perspektiva): Kamera gleda odozgo prema dolje; vizualno smanjuje lik, čini ga ranjivim, podređenim, osamljenim ili prepuštenim sudbini.
- Donji rakurs (žablja perspektiva): Kamera snima odozdo prema gore; lik djeluje monumentalno, moćno, nadmoćno ili prijeteće.
- Kosi (nagnuti) kadar: Horizont je nagnut u odnosu na rubove ekrana, što stvara osjećaj nestabilnosti, vrtoglavice, tjeskobe ili poremećene svijesti.
3. Pokreti kamere: Panorama, vožnja kamere, kran i Steadicam
Pokretom kamere prostor prestaje biti statična kulisa i postaje živi sudionik filmske radnje. Razlikujemo četiri osnovne skupine pokreta kamere:
- Panorama (ševvenk / švenk): Kamera stoji na stativu na jednom mjestu, a glava stativa okreće se vodoravno (horizontalna panorama slijeva nadesno ili obratno), okomito (vertikalna panorama odozdo prema gore) ili koso. Poseban je oblik brza (bič) panorama koja zamućuje prostor između dvaju motiva.
- Vožnja kamere (travelling / dolly): Cijela se kamera zajedno sa stativom ili kolicima pomiče kroz prostor (vožnja unaprijed prema objektu, vožnja unatrag, bočna ili paralelna vožnja uz lik koji hoda ili trči, te kružna vožnja). Za razliku od optičkog približavanja (zuma), kod prave vožnje kamere mijenjaju se prostorni odnosi i perspektiva između prednjeg plana i pozadine.
- Kran (dizalica) i zračna snimanja: Kamera postavljena na krak filmske dizalice (krana) ili dron slobodno se uzdiže i spušta u sve tri dimenzije prostora.
- Steadicam: Revolucionarni mehanički sustav stabilizacije kamere sa složenom rukom na oprugama i kardanskim zglobom (gimbalom) koji je 1975. godine izumio američki snimatelj Garrett Brown. Steadicam spaja slobodu kamere iz ruke (prolazak kroz uske hodnike, trčanje uz stube kao u filmovima Rocky i Isijavanje Stanleyja Kubricka) sa savršenom glatkoćom vožnje na tračnicama.
4. Perspektiva i objektiv, svjetlo i boja u filmu, kontrast
Izbor žarišne duljine objektiva izravno oblikuje filmski prostor. Širokokutni objektivi (kratke žarišne duljine) daju širok kut vidnog polja, veliku dubinsku oštrinu, naglašavaju dubinu prostora i ubrzavaju kretanje duž osi objektiva. Normalni objektivi (oko 35-50 mm kod 35mm filma) odgovaraju perspektivi ljudskog oka. Teleobjektivi (usko-kutni objektivi) imaju malu dubinsku oštrinu, izdvajaju lice od zamućene pozadine, optički sabijaju ("spljošćuju") prostor i usporavaju kretanje prema kameri.
Filmsko svjetlo i kontrast: Klasična trotočkovna shema rasvjete sastoji se od glavnog svjetla (key light) koje daje osnovni smjer i karakter sjena, dopunskog svjetla (fill light) koje ublažava sjene i regulira kontrast, te protusvjetla (back light) koje ocrtava konturu lika i odvaja ga od pozadine. Visokokontrastna low-key rasvjeta s dubokim sjenama (chiaroscuro, po uzoru na Caravaggia i Rembrandta) karakteristična je za dramu, triler i film noir, dok ujednačena, svijetla high-key rasvjeta prevladava u komedijama i mjuziklima.
5. Zvuk na filmu i odnos zvuka i kamere
Zvuk u filmu obuhvaća tri sastavnice: ljudski govor (dijalog i monolog), filmsku glazbu i šumove (zvučne efekte), pri čemu i tišina može imati golemu dramsku snagu. Prema izvoru u odnosu na kadar razlikujemo in-zvuk (izvor zvuka vidimo u kadru), off-zvuk (izvor pripada prizorima filmske zbilje, ali je izvan okvira kadra) te izvandijegetski zvuk (glazba ili pripovjedačev komentar koji čuju samo gledatelji). Kako ove spoznaje primijeniti u školskoj praksi, pročitajte u rubrici Film u nastavi medijske kulture.